Pogrešnim pravcem ideš,
ne gledaš znakove pored puta,
pogledaj ih bolje malo
oni nas opominju
da nam srce i duša negde ne zaluta.
I teši se samo
kako sam bez tebe izgubljena i sama,
nazad ne mogu a ispred samo ponor i tama.
Ne, nisam sama
niti mi duša od bola do tuge luta,
kao razbijena ladja na otvorenom moru
što i ne zna kuda pluta.
Mene tek čekaju putovanja u snove,
prave snove, gde ne može da se zaluta;
naučismo moje srce i ja
da čitamo znakove pored puta.
Нема коментара:
Постави коментар