недеља, 13. март 2011.

DODJE MI PONEKAD

Dodje mi tako ponekad
da pričam s nekim
meni sasvim nepoznatim
ljudima.
Na ulici.
U prolazu
Bilo gde.
Htela bih 
da im kažem
šta ja zapravo hoću
od života,
od sebe;
da me samo slušaju
i ćute
i da me ne pitaju
za tebe
.Htela bih da ih pitam,
možda više znaju o sreći;
i da mi istinu kažu -
da li se ljubav
drugom ljubavlju leči.
I da me ne osudjuju
što me svaki čas
grle neke ruke druge,
i da li će me,
te druge ruke,
izlečiti od moje tuge.
Dodje mi tako,
ponekad.

Нема коментара:

Постави коментар