Rešila sam;
samoći ću nadenuti novo ime,
oblake rasterati što se nadvili
nad nebo moje
pa mi zaklanjaju plavu boju
što liči na oči tvoje.
Hoću da me nebo podseća i opominje
da nikada više ne zalutam
pa posle jedva sakupim
sebe u sebi
i sve poraze svoje.
Učiniću da ovo oje proleće čim duže traje,
pa nismo zaslužili moje srce i ja,
da smo večito neko
ko se zbog nečega kaje.
I tuga je već dobila novo ime
i to se vidi, zar ne?
I zašto pred sobom i drugima kriti;
Ja imam pravo na to;
bolje i to nego
"živeti a mrtav biti".
Нема коментара:
Постави коментар