недеља, 26. јун 2011.

Bolje je....

Bolje je za mene da oćutim.
I za tebe je bolje da ćutiš.
Osećaš što bih ti sve rekla
ne štedeći nas - i ti to slutiš.
A već sam krenula u mislima
i naš susret videla kako se dogadja,
čekaš me i ljubimo se pred svetom
i čujem svoj odgovor:
ljudi, ovo se nama ljubav radja.
I opet te pitam da li me voliš
a znam  da ne voliš da proveravam stalno
pa dok ležimo tako zagrljeni i umorni,
krijem suzu što u mraku sjaji kristalno.
Nikad ti mene razumeo nisi
i nikada ti nije bilo jasno
da sam tu reč " volim te"
htela da čujem kako izgovaraš
kao istinu: jako i gromoglasno.
I postigoh da čujem reči
koje je Zevs uputio Heri:
"ženo čudnovata, svagda naslučuješ,
i svagda me vide tvoje oči",
obasja me svetlost neka,
jaka i sveobuhvatna i znala sam:
više ti nikada neću doći.


Нема коментара:

Постави коментар